Groblje na Gorici

Nedaleko od samostana i crkve na Gorici nalazi se groblje sv. Mihovila. Kapelica je izgrađena 1885. godine. Zbog svoje iznimne vrijednosti i starosti zaslužuje temeljitu obnovu i konzervaciju, kako izvana tako i iznutra. Također ovo prekrasno groblje na uzvišici zaslužuje i ljepši pristup kapelici i grobovima. Nadajmo se da će se to uskoro dogoditi, kako bi ova kapelica i groblje mogli i dalje svjedočiti o vremenu iz kojeg datiraju. O tome svjedoče i mnogi raznoliki i zanimljivi nadgrobni spomenici, kao i sama njihova gradnja i vrijeme nastanka.

Na ploči pored vrata stoji natpis: U ovoj kapeli čeka dan uskrsnuća fra Eugen Matić – Narcis Jenko, franjevac – književnik koji sam sebi napisa ovaj nadgrobni spomen. “Ovo su dvori brata blagoroda Matića, misnika reda sv. Franje, roba božjega, grješnika prevelikoga. Živio je za papa Leona XIII, Pija X, Benedikta XV. Vidio je strahote evropskog rata i nevolje i glad naroda bosanskoga. Napokon na dne 26.VII 1918. leže u baštinu ovdje u crnu zemlju. Mir mu duši!” 1889.-1989.

Na kamenoj ploči iznad vrata stoji latinski natpis: „Sacellum hoc in honorem s. Michaelis Arch. una cum cryptis pro sua sepultura Patres Franciscani erexerunt anno 1885. Princeps gloriosissime Michael Archangele esto memor nostri hic et ubique semper precare pro nobis filium Dei.“

Groblje u Suhači

Među najstarija groblja u livanjskom kraju spada i groblje u Suhači. Grobljanska kapelica je napravljena krajem 19. stoljeća. U više navrata obnavljana je i dograđivana. Danas izgleda sasvim pristojno i pravi je ukras ovog groblja. Kapelica je posvećena sv. Iliji. Mještani sela Suhača iza grobljanske kapele, na sporednom ulazu u groblje, 1997. godine sagradili su i mrtvačnicu.

Suhača jednim dijelom graniči sa Kablićima. Iznad sela je gradina u kojoj je nađeno ostataka iz prethistorijskog i rimskog doba. Svojevremeno se ispod nje nalazio šest kamenih gromila. Sjeverno je Mala gradina na kojoj je nađeno mnogo ostataka glinenog posuđa. U samom selu su pronađeni rimski natpisi i jedna grobnica iz tog vremena. Pod ovim imenom spominje se prvi put 1741. godine – Suhachia.

U Suhači na lokalitetu Štitić (Ničića njive), 1995. godine izvršeno je manje sondažno iskopavanje. Tada je nađeno nekoliko ulomaka, točnije dva stupića i jedan kapitel, koji prema osnovnim karakteristikama datiraju iz V. i VI. St., a pretpostavlja se da su pripadali kamenom crkvenom namještaju. Već ranije se nagađalo da se na lokalitetu Bašte uz kuću Ivana Šeremeta (ranije vlasništvo Tome Šeremeta) nekad nalazila crkva. Tu su navodno bili ostatci zidova odakle su vađeni ornamentirani kameni ulomci. Zidovi su u međuvremenu iskrčeni. Vjerojatno je tu nađena i kasnoantička grobnica na svod, koja se spominje 1894. godine. Osim navedenih podataka, brojni arhitektonski, posvetni i nadgrobni spomenici iz ranijeg razdoblja govore o rimskom naselju Suhači, pa je pretpostaviti kako je za potrebe kršćana u kasnoj antici tu podignut i crkveni objekt.

Groblje u Rapovinama

Rapovine kapelaNaselje Rapovine se smjestilo iznad rijeke Žabljak, na obronku brda. God. 1882. sastojalo se od tri mala zaseoka: dva sa imenom Rapovine i treći, sjeverozapadno od Rapovina, pod nazivom Arnauti. Naziv Rapovine donosi Bogdanović 1768. godine i Miletić 1813. godine, ali u ranijim popisima ga nema.

Odmah iznad sela smješteno je najstarije katoličko groblje u Livnu, na dominantnom položaju, na uzvisini, sa velikim brojemRapovine 1 nadgrobnih spomenika, često monumentalnih formi. Svojim istaknutim položajem, ostatcima srednjovjekovnih grobova i stećcima ukazuje na kontinuitet i važnost koju je moralo imati kroz povijest. Ističu se spomenici Kaića, Jurkića, Miletića, Markovića i dr. U ovome groblju ukopavale su se i gradske katoličke obitelji u 19. stoljeću. Unutar groblja nalaze se i dva stećka, a literatura donosi da je ovdje evidentiran i jedan rimski napis.

U ljeto 2010. na ovom lokalitetu izvršeno je zaštitno iskapanje na površini od 25 četvornih metara, tijekom kojeg je istražen dio temelja starohrvatske crkve podignute potkraj IX. stoljeća i srušene oko 1685. godine. Crkva je posvećena apostolu Petru, o čemu svjedoči titularni natpis na ranije nađenoj arhitravnoj gredi u koju je uklesan latinski natpis zavjetnog sadržaja koji govori o posveti crkve sv. Petru Apostolu …FERRE DIGNATVS EST AT HONORE(m) BEATI PETRI AP(osto)LI P(ro) REMEDIO ANIME SVE…Radi se o natpisu kojeg je dedikant i donator, pripadnik onodobne livanjske vlastele, posvetio sv. Petru za „spasenje duše svoje“. U 18. i do polovice 19. stoljeća katolici su se svake nedjelje okupljali na misi u njezinim zidinama.

Donje i Gornje groblje u Potočanima

U lijepoj hrastovoj šumi smještena je filijalna kapela Potočani posvećena sv. Anti Padovanskom, okružena s velikim i prostranim grobljem. U njoj slavimo svake nedjelje sv. Misu s mještanima iz sela Potočani. Negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća sagradili su lijepu kapelicu za potrebe sela što zbog komunističkog režima nije bilo nimalo zgodno. Jer, taj novonastali režim nije bio nimalo sklon vjernicima, a tako ni pogodan za gradnju bilo kakvih vjerskih objekata. Ipak, čim su to okolnosti dozvolile, napravljena je današnja postojeća kapela za potrebe vjernika, dok je stara kapela – dotrajala, 2002. godine, obnovljena i pretvorena u prelijepu mrtvačnicu, tik uz novu kapelu.

Danas ova kapela i ovo groblje rado okupljaju svoje mještane. Oni ih vole i lijepo održavaju. Najveće groblje u livanjskom kraju Potocani Donje groblje2je upravo ovo u Potočanima i oni neće imati problema zbog manjka grobnih mjesta. Za razliku od mještana dičnijih sela i naseljenih mjesta. Mještani su bili dalekovidni i složni, nisu žalili truda, nego su zasukali rukave i osigurali svojim potomcima, a i samima sebi, sigurnu komunikaciju s počivalištima svojih najmilijih.

Osim Donjeg groblja u Potočanima postoji i Gornje. Istina, još rijetke obitelji se ukapaju u ovo groblje čija je stara dotrajala kapela na istom mjestu zamijenjena 2009. godine novom, puno većom i ljepšom. Pored kapele nalazi se od željezne konstrukcije omanji toranj. Novoizgrađena kapela još uvijek nema određenog patrona. Misa na ovom groblju održava se dva puta godišnje. Za održavanje i uređivanje groblja i kapelice brinu se mještani Potočana.

Groblje svetog Ive

Lokacija 
Groblje sv. Ive nalazi se u ravnici, duž desne obale rijeke Bistrice, u središtu Livna. Od bolničkog zemljišta, smještenog sjeverno od lokaliteta, odvaja ga ograda. Prema predaji, na ovom mjestu nekad se nalazio samostan sv. Ivana Krstitelja, koji je izgorio za vrijeme osmanske vladavine. Na blagdan sv. Ive, 24. lipnja, vjernici su svih triju vjera dolazili na ovo mjesto kako bi obavljali zavjete i molitve. Točnost ove narodne predaje teško je provjerljiva vjerodostojnim izvorima.

Povijesni kontekst 
Od kasnoantičkog doba do 1326. godine, livanjska župa bila je pod vlašću hrvatskih vladara, a posljednji su bili Šubići do 1326. godine. Livanjska župa postala je dijelom Bosanske banovine za vrijeme vladavine bana Stjepana II. Kotromanića 1326. godine i ostala je pod vlašću bosanskih vladara sve do 1463. godine. Crkvena pripadnost ove župe čvrsto je povezana s njezinim geopolitičkim kontekstom. Stoljećima je bila dio Splitske nadbiskupije i pod jurisdikcijom splitskog nadbiskupa, što je pravno stanje ostalo do 1736. godine, kada je župa privremeno, do 1757. godine, a zatim trajno, pripojena Apostolskom vikarijatu u Bosni.

Prisutnost Franjevaca
Prve vijesti o prisutnosti franjevaca u Bosni potječu iz 1248. i 1291. godine kada su došli kao istražitelji krivovjerja. Godine 1327. papa Ivan XXII odlučio je da franjevci postanu glavni istražitelji i misionari u Bosni. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine započela je gradnja franjevačkih samostana, među kojima se spominje i samostan u Livnu.

Samostan sv. Ivana Krstitelja
Točan datum izgradnje samostana u Livnu, poznatog kao Groblje sv. Ive, nije poznat. Pretpostavlja se da je izgrađen početkom XIV. stoljeća uz pomoć moćnih donatora, Šubića. Arheološka iskopavanja otkrila su ostatke samostana, koji su bili važno središte religijskog i kulturnog života u regiji.

Zaključak 
Groblje sv. Ive u Livnu ima značajnu povijesnu i arheološku vrijednost. Njegovi korijeni sežu u daleku prošlost, a služilo je kao groblje kroz stoljeća. Unatoč izazovima u provjeri narodnih predaja i uništavanju tijekom povijesnih događaja, lokalitet ostaje važno kulturno naslijeđe, prepoznato kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Za detaljnije informacije kliknite ovdje