Crkva u Potočanima

U lijepoj hrastovoj šumi smještena je filijalna crkva u Potočanima okružena s velikim i prostranim grobljem. U njoj slavimo svake nedjelje sv. Misu s mještanima iz sela Potočani. Selo je nekad brojilo i preko sto obitelji. Danas ih je tek osamdesetak. Mnogi su odselili u Hrvatsku, a dio njih doselio je u grad Livno. Nekad brojne obitelji s mnogo djece, danas kao i u drugim mjestima, jedva dvadesetak djece u četiri razreda osnovne škole. No, uvijek su bili složni jer vole svoju crkvu i imaju sluha za ono što je zajedničko i što treba svima svaki dan. Htjeli bi oni i danas i više i bolje, ali u ovoj nestašici i krizi to ponekad nije lako.

Od osnutka livanjske župe Svih svetih, Potočanci su dolazili na Goricu i u grad na svete mise. Osamdesetih godina (1984. god.) prošlog stoljeća sagradili su lijepu kapelicu. Namjera je bila da se imaju samo gdje okupljati i skloniti od nevremena jer je stara kapela dotrajala i nije pružala nikakve uvjete za sveta slavlja. Pošto je bilo vrijeme komunizma, sistema koji nije mario za potrebe vjernika kapela ima svoju burnu povijest nastanka. Bio je to svojevrstan „ustanak“ cijelog sela, svih mještana, djece, odraslih i žena i muškaraca, koji su svojim tijelima obranili svoju kapelicu pred „višestruko nadmoćnijim neprijateljem“ koji se pojavio s organima reda naoružanim do zuba, bagerima i čelnicima komiteta.

Gledano s ove vremenske perspektive udaljenosti bila je to jedna od brojnih drama: „Hamlet iz Mrduše Donje“, prepuna humora i sarkazma. Bila je to prava drama u kojoj je bilo i kažnjenih. Kada su se duhovi utišali započeli smo s redovnim svetim misama na groblju u Potočanima upravo u ovoj crkvici pod patronatom sv. Ante Padovanskoga gdje je 10.lipnja 2018. godine, upriličen i blagoslov crkve u Potočanima. Misno slavlje predvodio je mons. dr.fra Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki.

Danas ova crkva i ovo groblje rado okupljaju svoje mještane. Oni ih vole i lijepo održavaju. Najveće groblje u livanjskom kraju je upravo ovo u Potočanima i oni neće imati problema zbog manjka grobnih mjesta, za razliku od mještana dičnijih sela i naseljenih mjesta. Mještani su bili dalekovidni i složni, nisu žalili truda, nego su zasukali rukave i osigurali svojim potomcima, a i samima sebi, sigurnu komunikaciju s počivalištima svojih najmilijih. Nakon što je došla sloboda, Potočanci su uredili staru kapelu i danas je to prelijepa mrtvačnica.